Tridesetih godina XX. stoljeća zagrebački su pioniri modernog oblikovanja gradeći svoje bijele “kubuse” postavili načela modernog stanovanja, koja su bila sukladna idejama moderne arhitekture tadašnje Europe. “Ide se za što većom higijenom stanovanja. Štedi se u kvadraturi koliko se god može: u kuhinji, u kupaonici, u spavaonici, štedi se također i u visini soba; ali se zato svakom odraslom daje zasebna spavaća soba; kuhinja je snabdjevena plinskim i električnim štednjakom, toplom vodom. Svaki stan ima kupatilo koje se grije plinom ili elektrikom. Krovovi su zamijenjeni ravnim terasama za sunčanje i odmor, a pored toga svi su ovi stanovi okruženi zelenilom. Po W. Gropiusu - stanovi za minimum egzistencije.”